evo tema -- vjerna reprodukcija zvuka ili

1. Zasto audiofilske komponente ne mozemo nabaviti u obicnim ducanima ?

2. Kad vec nabavimo audiofilske komponente zasto one odmah ne znace i audiofilski zvuk ?

3. Zasto je uho svakog pojedinacno krajnji sudac u izboru komponenti ?

4. Mogu li audiofilske slusalice zamijeniti zvucnike ?

dGs

Evo ti link za časopis WAM (NuclearDebat)i pokušaj odgovaranja na sva 4 pitanja. Na skolastički način: ti pitaš, ja odgovaram ;)

1. Zato jer nisu namijenjene širokim masama i basnoslovnoj zaradi, već ljudima koji kada slušaju glazbu, rade samo to (ne koriste glazbu kao zvučnu kulisu za peglanje, čitanje, hranjenje, šetnju ulicom itd., već sjednu i slušaju, kao što npr. većina ljudi radi kada gleda film u kinu ili na TV-u). Vjerojatno i zato što su audiofilske komponente u pravilu skuplje od robe za reprodukciju zvuka široke potrošnje (npr. običan smrtnik će teško dati 10 000kn za par zvučnika, dok će za novi ili rabljeni auto dati puno više, dok će neobičan smrtnik učiniti obrnuto).

2. Zato jer je kod audiofilskih komponenti jako važan činitelj SINERGIJA pojačala i zvučnika zajedno s izvorom zvuka (CD-playerom ili gramofonom)(u tu igru su uključeni i kabeli koji spajaju pojačalo sa zvučnicima i oni koji spajaju pojačalo i izvor zvuka (tzv. interkonekcijski kabeli). Također poboljšanju zvuka doprinosi i ugradnja audiofilskog mrežnog kabela. Iz tog razloga sinergije (u koju je uključena i prostorija (njena veličina/manjina i akustika) u kojoj će se audiofilski uređaji nalaziti) pravi se audiofilski dućan razlikuje od običnog trgovačkog po tome što ima prostor za slušanje izabranih komponenti i eventualno (uz kaparu) odnošenje istih kući, da se vidi da li ono što toliko puno košta (malo u odnosu na cijene auta) ima isti zvuk kao i u prodavaonici. Zato u audiofiliji ne vrijedi dogma koja vrijedi u automobilskoj industriji: skuplje je bolje. Npr. moj CD-player TEAC CD 5 najviše voli jazz, dok ja imam samo 2 CD-a s nekakvom podvrstom jazza, ali se svejedno slažemo. :)

3. Sto ljudi, sto ćudi. Zato jer slušamo različitu glazbu i koja stoga (ne samo ona) odlučuje o tome da li će zvučnici imati mekši, nježniji zvuk (za ljubitelje ambijentale, jazza i klasike) ili tvrđi (za ljubitelje raznih vrsta ružiona). Dalje, različitu percepciju zvuka imaju ljudi od npr. 20-30 godina od onih od 50-60 godina. Tu dolazi i znanost pod nazivom psihoakustika (to ćeš morati vidjeti u časopisu WAM ili na internetu). Također ima ljudi koji više vole topliji, zatvoreniji zvuk, dok neki vole svjetliji, otvoreniji zvuk.

4. Ne mogu. Mogu jedino ublažiti nedostatak zvučnika. Iz jednostavnog razloga što zvučnici kreiraju međuodnos između sebe i slušatelja na način koji doživljavamo na koncertima rock, jazz, klasične i ine glazbe. Glazbenici su na stageu, a mi ispred njih, bilo njima pod nosom ili u sredini dvorane ili na kraju. Zadatak audiofilskih komponenti je prenijeti dojam slušatelju da su ti glazbenici ovdje i sada u njegovoj sobi i izvode glazbu pred njegovim/njezinim ušima. Zato se opet razlikuju audiofilske komponente od onih koje se koriste npr. u studiju ili za razglas. Naravno, postoje i audiofilske slušalice koje bi trebale još više smanjiti razliku između njih i zvučnika, kao što kvalitetnija virtualna stvarnost manje laže od one manje kvalitetne.

Hasta la vista, baby.
 I'll be back. ;)

original Sep 12 4:39am