Sto ogromna vecina ljudi koji zive, grubo receno, u prosjecnom financijskom stanju, imaju od financijske privatnosti na kojoj danasnji (liberalni?) politicki subjekt pociva? Kako taj subjekt na njoj pociva? Tako sto postavlja privatnost vlasnistva kao aksiom politickog i legalnog sistema. Dakle, rezolucija konflikta i enforce hijerarhije prava (legalni sistem), raspodjela i upotreba resursa (politika), koriste vlanistvo (kapital, nektrenine) kao centralni princip po kojem se odlucuje. Drugim rijecima, ja nesmijem prohodati vasim komadom zemlje, niti vi mojim, ja ne smijem zadirati u vas kapital, nit vi u moj. U teoriji, drzava jest ta koja zadire u nasu privatnost posjedovanja u opcem interesu, interesu koji nam je svim zajednicki. Dominantne ideoloske ideje po kojima mislimo i djelujemo postavaljaju gdje je granica izmedju privatnog i javnog, gjde drzava treba, a gdje ne, zadirati, intervenirati. Po danasnjem modelu, sloboda kapitalista i njihovog kapitala, sloboda parlamenta da odlucuje u interesu krupnog kapitala, jest u interesu opceg, u interesu svih. Ukratko, kapitalizam jest u interesu svih, jer proizvodi - mnogi vole citirati Churchilla - najmanje lose drustvo. U kapitalizmu,
ja ne smijem zaviriti u vasu firmu, placu, cekovnu knjizicu, kredite, racune, poreze, niti vi u moje. Ideologija nam nalaze da je tako bolje za sve.