evo, poslusao sam dobro o cemu ste sve pricali i evo par natuknica...

monteparadiso hacklab
• ne nastaje u vakumu vec radi informatizacije POSTOJECEG kolektiva i
njegovih aktivnosti (Edgar i Ivo slazu audio PC, prva spajanja na
net...)
• povezuju se s drugima (Ivana & MI2, Ivica & Zelena Istra, Plug n'
politics, Rojc)
• novi (opcenitiji) cilj: spojiti gradske geekove s aktivistima i
kreativcima i izvan monteparadisa

vrijednosno/motivacijski aspekti
• imati javni dnevni PROSTOR za druzenje i community building (povratak
s faksa u Pulu)
• diy kultura
• autonomija (sloboda) za svoj community, ali i biti odgovoran prema
zajednici kroz politicki aktivizam
• ucenje, kreativnost s novim (za pojedince i kolektive preskupim)
tehnologijama i znanjima
• biti koristan progresivnim inicijativama i kolektivima u gradu, ali i
puno sire (npr. omoguciti nacionalne i europske susrete, sloziti u rojcu
retreat prostor za pregorjele hacktiviste iz metropolisa, ili developere
zeljne nase depresivne svakodnevice ;))
• ICT koristiti protiv izolacije i provinicijalnih spika
• omoguciti sebi i drugima SLOBODAN pristup znanju i opremi

crew
• od trojice ljudi u jezgri jedan odlazi u inozemstvo
• otjerali smo ekipu koju nisu interesirale organizacijske i politicke
teme (nisu sudjelovali u raspravama i sastancima, ne zanima ih
samoorganizacija i samoupravljanje, ne razvijaju ideje i proizvode koji
bi bilo korisni inicijativama ili NGOima)

problemi u pronalazenju novih hacklabovaca
• duh vremena: strucnjaci ne zele volonirati, cak ni sexy medijski
aktivizam ne uspjeva, a kamo li radikalno antiintelektualna tehnicka
ekipa u provinciji
• image zgrade odbija strebere
• monteparadiso prepoznat kao punkerska "alternativna" spika (ako nisi
bogat ili barem nosis zakovice - ne dolazis)
• prevelika otvorenost (djeca, chateri samci, maloljetnicki delikventi
iz obliznjeg doma, jedini prostor u zgradi sa sto kolektiva = prostor za
gubljenje vremena)

vrijednosne prepreke u kreiranju publike
• ne zelimo mijenjati ljude
• neautoritarnost
• pretjerana skromnost ('ajmo ucit' zajedno)

prevelike ambicije s oskudnim resursima
• svaki dan otvoren prostor
• rad s djecom (romkinje!?), neobrazovanima (nezaposlene zene,
tridesetogodisnjaci koji nisu nikada radili...)
• posebni projekti (wireless, radio, filmovinarodu, slobodni server za
cijelu istru, indymedia, rojcnet, clubture i kulturni management, ICT
podrska udrugama...) i eventi (transhackmeeting i odlasci na
hackmeetinge, eyfa wintermeeting i odlasci na ecotopije, yaxwe...)
• osim ivice nitko nije htio organizirati edukacijske radionice za
radoznale (ocekivalo se da dodju strucnjaci!)

jos samo jedan premali avangardni pokusaj?
• sve se vrti oko love? osim za postmaterijaliste: "aktivisti su bogati
pa si to mogu dopustiti" vise nije materijalno pitanje vec kulturno
(pulski hipici imaju svu potrebnu tehnologiju od laptopa i
vjetrogeneratora do mailing lista i websajta, gradski radnici nemaju
znanje za koristenje maila, ali imaju nove aute i trokatnice od cigle,
ne slame)
• fragmentacija ionako slabasnih pokreta (svaka generacija zeli "svoj"
identitet, pretjerano inzistiranje na "samostalnosti"

koliko je vazan prostor?
ivica: monteparadiso hacklabove aktivnosti su se preselile u cyberspace
edgar: cyber space nema veze sa hacklabom - to je nesto drugo
koliko je prostor bitan?

jesu li vrijednosti samoorganiziranja, inkluzivnosti i snazne autonomije
uzrok neuspjeha? trebamo li se mergati u borga?

kako van?
• hactivizam treba autoritarne licnosti da bi ostvario inkluziju? treba
li nam u svakom timu tehnicki autoritet, drugi autoritet za politicke
sustave i treci za etiku organizacija i internu demokraciju? ako je
tako, u malim sredinama ne trebaju "pravi" (produkcijski,
eksperimentatorski) haclabovi, nego prostor za gostovanja, predavanja,
tehnologija za spajanje na centralni (regionalni node)
• trebamo li se koristiti sofisticiranim marketingom (haktivisti su tako
sexy da kad vide njihov label na torbi od laptopa, najbolje ribe traze
da im potpisu GPG kljuceve) ;)
• mozemo li se povezati s ekoloskim pokretom koji je jedini dovoljno
masovan i koji ideoloski lakse prolazi? mozemo li izgraditi zajednicke
prostore za razmjenu vjestina, znanja + sustainable community
development?

problem s kojim su se hacklabovi htjeli obracunati - SLOBODNI (i jeftin)
pristup:
• informacijama (danas radije govorimo o znanju)
• tehnologijama i
• strucnjacima
i dalje postoji.

djelovanje u zajednici nemoguce je bez to troje, a uvijek ostaje tonu
ekipe koje si ne mogu priustiti da sami KUPUJU te proizvode i usluge.
slobode ima sve manje (UK ce pirate skidati s neta?), a i cijene
obrazovanja rastu do te mjere da ce ljudi morati birati profitabilna
zanimanja da vrate tu "investiciju u obrazovanje".