Lagani uvod u Tcl


Krunoslav Peter
kruno_peter@yahoo.com

3. studenog 2005.

Uvod

Ako želite na jednostavan način ostvariti uporabljiva programska rješenja ili elemente korisničkog sučelja u Linux-okruženju, preporučamo vam da isprobate programski jezik Tcl. Njegovo ime je kratica za izraz "Tool Command Language". Osmislio ga je John Ousterhout i stavio na raspolaganje 1990. godine kao slobodno dostupnu i otvorenu tehnologiju. Od tog trenutka Tcl se nadograđuje novim mogućnostima i dodacima: njegova grafička biblioteka Tk (kratica za "Toolkit") omogućuje jednostavnu izgradnju elementa slikovnog okruženja (prozori, gumbi, upisna polja, etc.).

U ovom članku biti će riječi o osnovnim konceptima Tcl-a: struktura programa i naredbi, definiranje varijable, prikaz niza znakova na zaslonu računala, ljuska interpretera i izvršavanje Tcl-skripte.


Osnovni koncepti

Tcl je interpretirani programski jezik koji krasi jednostavnost i prenosivost koda u okruženja ostalih operacijskih sustava: Mac OS X, Windows, etc. 

Koncepti Tcl-a su jednostavni i slični općim konceptima programskih jezika. Program u Tcl-u naziva se skripta. To je niz naredbi; svaka je u svojem retku ili su naredbe unutar istog retka razdvojene znakom ;.

Naredba programskog jezika Tcl sastavljena je od riječi: prva riječ je naziv naredbe, a ostale su njezini argumenti. Pogledajmo način pisanja (sintaksa) naredbe puts, koja prikazuje niz znakova na standardnom izlazu, to jest zaslonu:

    puts "Hello, World!"

Ta naredba prikazuje niz znakova Hello, World! na zaslonu računala.

Tcl se standardno isporučuje s ljuskama za znakovno okruženje (tclsh) i za slikovno korisničko sučelje (wish). Ljuske Tcl-interpretera su vrlo korisne za učenje. Stoga upišite u retku za upis naredbi tclsh da biste pokrenuli istoimenu ljusku i isprobajte navedeni primjer naredbe puts. Da bi se upisana naredba izvršila, pritisnite tipku Enter.

Rezultat izvršenja naredbe odmah se pojavljuje u sljedećem retku ljuske tclsh.


Varijable

Primjer naredbe je set. Ta naredba omogućuje nam definiranje varijabli. Tako naredba

    set br1 15

opisuje varijablu br1 te joj pridružuje broj 15. Pridružena vrijednost određuje vrstu varijable. Dvije su osnovne vrste varijabli: brojčane i znakovne (string) varijable.

Varijable se u drugim naredbama programa, slično kao u skriptama Unix-ljuske bash, pozivaju primjenom znaka $ ispred njihovog naziva. Dakle, ako želimo referencirati varijable br1, napisat ćemo izraz $br1. Tcl interpreter pri izvođenju programa radi zamjenu oznake $br1 s vrijednošću pohranjenoj u varijabli br1 (taj postupak se naziva "supstitucija varijable").

Naredba

    puts $br1

će ispisati sadržaj varijable br1 na zaslonu računala.

Vjerojatno vam je poznata naredba pwd; ta naredba operacijskog sustava Unix prikazuje trenutni radni imenik. Istovjetnu naredbu također posjeduje Tcl. U varijablu možemo pohraniti rezultat izvršavanja naredbe pwd. To ćemo učiniti na poseban način: kao vrijednost varijable ćemo umetnuti rezultat izvršavanja naredbe pwd koja će biti unutar uglatih zagrada (ovaj postupak se naziva "supstitucija naredbe"):

    set radni [pwd]
    
Zapazite na ovim primjerima naredbi obrazac koji smo već spomenuli: najprije se navodi naziv naredbe, pa slijede njezini argumenti.


Izvršavanje Tcl-skripte

Primjenimo stečena znanja da bismo ostvarili jednostavno programsko rješenje - našu izvedbu Unix naredbe pwd. Pokrenimo naš omiljeni editor (npr. vi) i napišimo sljedeća četiri retka skripte:

    # moj pwd; studeni 2005.
    set radni [pwd]
    puts "Trenutni radni imenik je: "
    puts $radni

Napomena (komentar) u Tcl-u ostvaruje se tako da se na početak retka postavi znak #.

Pohranimo upisani kod u datoteku mojpwd.tcl, izvšimo ga naredbom tclsh mojpwd.tcl  i promotrimo rezultat naše “user friendly“ naredbe pwd.

Gdje dalje?

Nadamo se da vam je ovaj uvid u temeljne koncepte Tcl-a bio koristan i poticajan za dalje proučavanje. Na matičnoj stranici Tcl-a, koje je adresa www.tcl.tk, možete pronaći obilje informacija o programskom jeziku Tcl, skinuti aktualnu Tcl-distribuciju i samostalno se uputiti u analizu ovog praktičnog programskog jezika.